Željka 

Moj sportski život ne traje baš dugo; Cijelo djetinjstvo, teenage-erske godine i sve do tridesetih, borila sam se sa prekomjernom težinom (rekord 116 kg), malformacijama kralješnice, totalnom fizičkom neaktivnošću.

Nakon nebrojeno medicinskih terapija, gomilom lijekova protiv bolova, neuspjelih dijeta i ostalih mučenjima tijela, uz svesrdnu i nesebičnu pomoć i podršku moje kćeri Ivane Gorički i ostalih članova obitelji , odlučili smo ozbiljno poraditi na poboljšanju moga zdravlja.

Već sam bila u četrdesetima kada je Ivana osmislila program vježbi. U početku sam izgubila nešto kilograma, ojačala mišiće i poboljšala zdravstveno stanje. Krenula sam i na satove yoge. Nakon tri godine  otkrili smo da vježbe sa giryom jako dobro djeluju na smanjenje boli u mojoj kralježnici (dijagnosticirana mi je skolioza, spondiloza, artroza i artritis lijevog kuka). Kombinacija treninga sa giryom, boksa, yoge i istezanja nakon svakog treninga mogu s potpunom sigurnošću reći da se nikada u životu nisam bolje osjećala, da napokon mogu živjeti bez boli.

Sretna sam što mogu svoj posao, i dnevne obveze uskladiti sa treninzima koji su postali životna rutina, tako da su kratkoročni ciljevi prerasli u dugoročne i na kraju postaju život.

Sada, zakoračivši u pedesete, dio sam predivnog društva okupljenog u G team gymu stoga bih se željela zahvaliti Ivani, Neneku i svim svojim dragim prijateljima koje sam upoznala tijekom treniranja, svim dragim ljudima  s kojima dijelim teški rad, znoj, žuljeve  a nadasve smijeh i užitak.

Lijepo je kada znaš da radiš za sebe dobro, a uz to još i uživaš!!! 

Diana

Vježbati sam počela prije pet godina kao 42-godišnjakinja. Za razliku od mnogih koji svoj prvi odlazak u gym pomno planiraju, određuju, pa pomiču datum početka vježbanja, biraju fensi opremu, ja sam došla i počela vježbati. Sada kada se sjetim tih početaka, moram reći da su stvarno bili komični. Nisam kretala od nule već dobro debelo ispod nule. Ivana je sa zanimanjem pratila što ja to i kako radim, nisam sigurna što joj je prolazilo kroz glavu, no nije se miješala.

 

Moje kolegice otvorile su kladionicu, prognozirale su koliko ću izdržati prije nego što odustanem, prvo su mi davale mjesec dana, pa dva, pa pola godine, a nakon što, ne da nisam odustala, nego sam dolazila svaki dan na treninge i one su se pridružile. Zapravo ih uopće nisam morala nagovarati, bilo je dovoljno da vide sve dobre promjene na meni, bolje raspoloženje, ljepši izgled, zdravije rezoniranje, pozitivnu energiju, nisam uopće bila bolesna, čak ni obična prehlada.

Nakon dva mjeseca vježbanja, shvatila sam da ne mogu i ne znam sama, zamolila sam Ivanu da mi pomogne i tako je započelo naše prijateljstvo i moj sportski put. Družile smo se svakodnevno, ponekad je bilo psihoterapijski, ponekad mazohistički ali uvijek težak rad u pozadini. Čini mi se da sam bila Ivanin projekt i silno sam joj zahvalna što nije odustala od mene ali i na tome što sam u njoj stekla pravu prijateljicu i dobila cijelu obitelj divnih ljudi koji se međusobno vole i podržavaju. 

Svi smo različiti, osebujnih karaktera, osobina ličnosti, temperamenata ali unatoč tome funkcioniramo skladno i u ljubavi. Vjerojatno sport zbližava ljude jer samo oni koji znaju što znači težak trening i kako je dobar osjećaj kada te sve boli ili kada imaš takvu upalu mišića da se bacaš na wc školjku je ne možeš sjesti ili kada filetiraš žuljeve… mogu te razumjeti.

Iako sam ja pustinjak po prirodi, volim grupne treninge i volim raznolikost koju Ivana u njih unosi. Nikada nije bilo dosadno. Želim naglasiti kako Ivana ima istančan osjećaj za doziranje intenziteta treninga, uvijek nas tjera da pomičemo granice i da izlazimo izvan naše komforne zone ali nikada toliko da poželimo odustati ili da nas obeshrabri jer od nas traži nešto što nismo u stanju odraditi. Da, sve oklade s njom po pitanju toga što mogu, a što ne, sam izgubila, pa savjetujem, ne se kladiti s Ivanom. 

Ljudi koji ne poznaju Ivanu doživljavaju je kao vrlo strogu ali oni koji ju poznaju znaju da ima veliko srce i puna je ljubavi koja se prelijeva na sve nas. Brine o nama, pazi da se ne ozlijedimo, isteže nas, rasteže, masira i to ne zato što uživa u našoj boli već upravo suprotno, jer joj je stalo do nas. Nikada ne propitkujem njene trenerske metode jer joj bezrezervno vjerujem, a imam i dobar razlog za to, pet godina uživanja u svakom treningu. Uopće ne mogu više zamisliti svoj život bez vježbanja i zahvalna sam na tome. 

Zahvalna sam i što je cijela moja obitelj postala dio G-team gym obitelji. 

 

Nada

Hrabra si kad to želiš....

U mojoj tadašnjoj firmi često sam u kafiću vidjela jednu „čudnu“ djevojku koja mi je na prvu ulijevala pozitivno divljaštvo....Jedan dan odlučila sam se pokrenuti te po preporuci dobila sam broj telefona od jedne super trenerice. Nazvala sam, razgovor je prošao iznimno profesionalno sa persiranjem..

I taj dan došla sam na dogovor, kad ono.... eto nje, djevojka iz kafića... i mislim si da li ja to stvarno želim... 

Klik je bio na prvu!

Počela sam vježbati zbog svog zdravlja te zato što sam bila u sportu veći dio svog života, no napravljena je prevelika stanka. Nakon godinu dana Ivanine upornosti i životinjskog nagona da me osposobi za prave treninge, sada vježbam sa velikom dozom mazohizma J i zato što je ona jedini razlog koji me tjera da sam svaki dan pod njenom palicom. Sad jednostavno ne mogu bez nje i ta veza je neraskidiva!

Njena sreća na licu kad mi da moju „najdražu“ vježbu – ŠPAGA, povećava mi andrenalin ali prema njoj J

Na samom treningu vraćam joj istom mjerom ali verbalno... i ta konverzacija je neprocjenjiva...

Pomake na sebi vidim u velikoj mjeri, osjećaj snage, kondicije i zdrave psihe daje mi puno više energije nego prije.

Uz sve navedeno rodilo se i jedno veliko i lijepo prijateljstvo koje ne bi mijenjala.

Zašto vježbam?

Zato što sam našla pravu trenericu za svoj karakter! 

Ivy

 

U G-Team Gym sam došla na preporuku prijatelja, ali sam mislila da će situacija biti kao u svakoj drugoj teretani/sportskoj dvorani. Međutim uspostavilo se da ovdje vlada divna atmosfera u kojoj, iako radimo sami za sebe, radimo i jedni s drugima. Podrška, bodrenje, generalni team spirit prisutni su prije, poslije, a pogotovo tijekom treninga, a mislim da smo i na natjecanjima najglasniji. 

Bez obzira koliko nas dođe na trening, znam da će nam Ivana odrediti tempo/zadatke taman tako da bude teško ali izvedivo. Ne moram brinuti jer znam da me vodi netko tko želi svima pružiti dobar workout, ali s druge strane želi osigurati da svi napreduju tako da se nitko ne ozlijedi, i da se na kraju rastegnemo i budemo sposobni funkcionirati na poslu drugi dan.

Posebno mi je nezamjenjiv osjećaj kad nakon treninga izađem umorna, ali svejedno kao na oblaku, content with the knowledge of a job well done. 

 

 Aleksandra 

Da mi je netko rekao prije jedno 10 godina da cu trenirati vrlo redovito 4 treninga tjedno rekla bih mu u najmanju ruku da je sišao sa pameti. Oni koji me poznaju, znaju me kao veseljaka koji jako voli druženja sa ljudima, ispijanje kavica a pogotovo rakija. Kao sportasa, bas nitko. E, sad prije 7 godina nakon godine dana bavljenja boksom (kod Nenike) na koji sam krenula 

više da bih ispucala negativnu energiju koja se na poslu skupila godinama, Ivana Gorički me pozvala na trening sa giryama. Mogu se ponosno pohvaliti da sam bila na prvom treningu Giryatrije Zagreb i evo me tu i dan danas. Pored Zeljke sam najdugovjećniji član ove naše male zajednice.

Ljubav se rodila na prvom treningu (iako sam iskreno mislila "kog cu ja vraga mahat sa tim kuglama") a traje i dalje. Velika je čast i zadovoljstvo biti dio tima gdje smo već postali svi kao familija, gdje brinemo jedni o drugima, gdje trenerka Ivana Gorički vrlo stručno prati nas rad i napredak. Znate ono, ubije vas, ali baš onoliko koliko treba. I svaki put se vratim kući sa osmjehom na licu. 

Danas vjerujem da ću zahvaljujući girevoy treningu živjeti barem 10 godina duže i kvalitetnije. Ovo je jedno od onih iskustava za koje mogu rei da mi je promjenilo život, nabolje i to jako.

Zato, zivjeli!!!

Anica

 

Moja priča bi išla otprilike ovako...da mi je netko rekao prije 4 godine da ću redovito ići u teretanu i da ću se natjecati u Kettlebell liftingu rekla bi da nije normalan .  

Nastavak priče je da sam prije 3 godine krenula u teretanu iz zdravstvenih razloga jer na poslu sjedim 8 sati, a i da se razumijemo gospodićna koja me gledala s druge strane ogledala je bila u očajnoj kondiciji. Nakon 3 godine treninga u teretani mogu reći da se osjećam odlično, upaljeno, ali i dalje odlično. A i ona teta sa druge strane ogledala je postala pomalo badass. 

 

Trenerica...o Ivana...za početak bi rekla... Kad Ivana kaže skači, nema ti druge frende nego da pitaš koliko visoko. U početku sam se "opirala" njenim treninzima jer buraz kad čuješ gromoglasno AJMOOOO iz trening sobe, nije ti svejedno. 

 

Ali krenulo je...krenula je i upala mišića od koje se ujutro ne možeš samostalno obući za posao, stepenice ti postanu najgori neprijatelj a teniska loptica najbolji prijatelj. Sve to ne bi mijenjala ni za što na svijetu!

 

Melita

Većinu dana provedem sjedeći na poslu zbog čega sam u prošlosti imala problema sa lumbalnim dijelom kralježnice. Jedan od razloga koji me potaknuo "da se pokrenem" su bili ti bolovi ali i višak kilograma. Nisam dugo razmišljala, već nazvala Ivanu i tako je počela moja avantura u G Team Gym-u.

Nakon četiri mjeseca treniranja uspjela sam uz promjenu prehrane, smršaviti 10 kg, a i moja krvna slika toliko se popravila da moj liječnik nije vjerovao.Uz potporu divnih ljudi koje sam tu upoznala i odlično vođenih treninga od strane naše trenerice Ivane Gorički koja mi je vratila vjeru da ništa nije nemoguće i vjerovala u mene kada ja to nisam, nastupila sam na svom prvom natjecanju i zbog toga se nadam da moja prva medalja iako brončana ali za mene ima zlatni sjaj jer sam pobjedila samu sebe nije posljednja.

Još jedan važan razlog odabira G Team Gym-a je i ekipa-tim koja je na treninzima jer takva potpora i zajedništvo, veselje kada uspijemo u zajedničkim zadacima rijetko se vidi i zato mogu bez zadrške reći ukoliko želite dobar trening uz super ekipu i trenericu G Team Gym je "place to be".

 

Tibor

Zovem se Tibor, 1980. sam godište i radim kao programer. Treniram od 2013., a za girje sam prvi put čuo od kolege kada se na kavi zavrtila priča o posljedicama sjedilačkog života. 

Volim girje jer se može napredovati vlastitim ritmom. Vjerojatno se neću nikada natjecati, ali nije mi više problem nositi vešmašinu, ne vrtim se po krevetu s bolnim leđima i crnim mislima, a nije loše dobiti poneki kompliment zbog boljeg držanja i izgleda.

 

Naravno, girja kao girja samo je dio priče. Tu su stručni, predani i pozitivni treneri, simpatična ekipa i atmosfera prihvaćanja i podrške. 

Najveća su mi inspiracija stariji vježbači. Dok njihovi vršnjaci obilaze bolničke čekaonice i žale se, oni vode zdrave i aktivne živote. To je živ primjer što znači biti odgovoran za vlastito zdravlje.